Treća međunarodna konferencija policijskih sindikata pod nazivom „Psihološki stres i trauma u policijskom radu: prevencija, intervencija i rehabilitacija“, održana u Igalu od 29. do 31. maja 2026. godine, okupila je predstavnike policijskih sindikata Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore sa ciljem razmjene iskustava i unapređenja sistema podrške policijskim službenicima.
Polazeći od činjenice da policijski službenici svakodnevno obavljaju poslove koji ih izlažu povećanom nivou stresa, traumatskim događajima i drugim profesionalnim rizicima koji mogu imati ozbiljne posljedice po njihovo mentalno zdravlje, učesnici konferencije usvojili su sljedeće zaključke i preporuke:
1. Potrebno je kontinuirano jačati svijest da je psihološka podrška sastavni dio profesionalne spremnosti policijskih službenika, a ne znak slabosti.
2. Neophodno je raditi na smanjenju stigme u vezi sa traženjem stručne pomoći i razvijati kulturu međusobne podrške unutar policijske službe.
3. Poseban značaj ima rana identifikacija stresa, profesionalnog sagorijevanja (burnout-a) i posljedica traumatskih događaja kako bi se prevenirale ozbiljnije psihološke i profesionalne posljedice.
4. Iskustva međunarodnih policijskih sistema pokazuju da ulaganje u mentalno zdravlje policijskih službenika direktno doprinosi efikasnijem radu policije, boljem donošenju odluka u kriznim situacijama i većem povjerenju građana u policijsku službu.
5. Potrebno je razvijati dostupne, stručne i povjerljive modele psihološke podrške unutar policijskog sistema, uključujući edukaciju rukovodilaca, programe vršnjačke podrške (peer-support), krizne intervencije i rehabilitaciju nakon traumatskih događaja.
6. Očuvanje mentalnog zdravlja policijskih službenika nije samo pitanje individualne dobrobiti zaposlenih, već i pitanje bezbjednosti zajednice, kvaliteta rada institucija i ukupne efikasnosti sistema bezbjednosti.
Učesnici konferencije posebno su ukazali na činjenicu da u Crnoj Gori još uvijek nije uspostavljen organizovan i funkcionalan sistem psihološke podrške policijskim službenicima, te su pozvali Ministarstvo unutrašnjih poslova i Upravu policije da bez odlaganja pokrenu aktivnosti na njegovom uspostavljanju, u skladu sa savremenim međunarodnim standardima i najboljim praksama razvijenih policijskih organizacija.
Konferencija preporučuje formiranje institucionalnog sistema psihološke podrške koji bi obuhvatio preventivne aktivnosti, individualno psihološko savjetovanje, krizne intervencije nakon traumatskih događaja, programe rehabilitacije i kontinuiranu edukaciju policijskih službenika i rukovodilaca.
Završna poruka konferencije glasi:
„Jak policijski sistem ne čine samo oprema i ovlašćenja, već ljudi koji imaju podršku da ostanu profesionalni, stabilni i psihološki zdravi u najtežim okolnostima. Ulaganje u mentalno zdravlje policijskih službenika nije trošak, već ulaganje u stabilnost institucija, bezbjednost građana i kvalitet policijskog rada. Zato je neophodno da sistemska psihološka podrška postane standard, a ne izuzetak.“
Na naše veliko razočaranje dvije stolice u prvom redu su ostale upražnjene. Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije su smatrali da je ovo nije važna tema za njihove službenike pa nisu ni poslali svoje predstavnike. Poruka je sasvim jasna i dobro smo je razumjeli.